Kako je nas same formirao odnos sa nekime?

Mi sami bića smo odnosa. Odnosi nas formiraju, a kasnije nam mogu biti inidakor našeg unutarnjeg stanja.

Već u majčinom trbuhu mi osjećamo odnos sa majkom. Rastemo unutar cijelog psiho-fizičkog i duhovno-duševnog tijela majke. Osjećamo sve što osjeća majka i njezini osjećaji i stanja postaju naši osjećaji i stanja. Ako možete saznati kako je vaša majka živjela i kako se osjećala kada vas je nosila dobit ćete prve informacije o tome zašto imate danas određene emocije koje mogu utjecati na vaša stanja. Ukoliko je vaša majka tijekom trudnoće prolazila nesigurnost materijalne egzistencije ili strahovanja zbog nepodržavajućeg partnera i okoline tada ćete vi osjećati veći stupanj nesigurnosti u sebi u vidu različitih strahova.

Kada dođemo na svijet mi jako osjećamo jer je naša aura (energetsko polje sa svim informacijama o nama) otvorena i mi primamo sve vidljive i nevidljive informacije izvana. Iz zaštićenog područja majčinog trbuha mi dolazimo na svijet koji nam izgleda “više ili manje opasno”.

Najviše smo orijentirani na majku od koje ovisi naše preživljavanje jer je izvor naše hrane i ugode. Mi kao dijete osjećamo sve što majka osjeća. Ako je majka nesigurna u svoje majčinske postupke, ukoliko strahuje da li ima dovoljno mlijeka, ukoliko nije odmorna mi sve to očitavamo kao nesigurnu okolinu. Malo biće djeteta sve upija i shvaća iz polja svih informacija da nešto nije u redu. S druge strane ako je majka emocionalno stabilna i odmorna u podržavajućem okruženju dijete prima iz energetskog polja majke i oca informacije da će ljudi oko njega učiniti sve za njegovu dobrobit. Tada se dijete opušta, mirnije spava, bolje jede, ima pravilnije ritmove.

Kao što već sada zaključujete, mi od malih nogu na osnovu drugih stvaramo odnos sa sobom/u sebi. Kako rastemo tako upijamo reakcije roditelja. Mi nismo toliko od slušanja riječi više smo od upijanja reakcija odraslih. Te reakcije kopiramo jer ih smatramo ispravnim. Ako se oko nas vikalo, mi vičemo ili ako smo preosjetljivi na galamu, povlačimo se u svoj svijet. Ako smo nešto učinili a majka je bila sretna, mi to ponavljamo.

Ukoliko roditelji ne znaju sebe emocinalno uravnotežiti u tijeku neke situacije, npr kada smo jako uplakani a ne znamo reći što nam je, oni se mogu početi svađati jer su frustrirani zbog toga jer ne vladaju situacijom. Mi iz ove situacije zaključujemo da smo mi razlog ljutnje svojih roditelja i to u nama budi osjećaj nedostatnosti. Tako u nama može nastati osječaj manje vrijednosti koji posljedično vodi u manje samopouzdanja. Ovakav primjer može se primjeniti na sve sitacije kada roditelji ne znaju smireno i trezveno reagirati već burno reagiraju iz svojih emocija. Kada oni tako reagiraju mi se smatramo odgovornima za loša stanja roditelja i to je nemoguća odgovornost za nas od koje dobijemo osjećaj ” ja nisam uspio/uspjela”, “ja nisam dobar/ra, ja sam kriv/a”.

Iz roditeljskih riječi, reakcija, tonova glasa i govora tijela mi stvaramo sliku o sebi. Slika koju imamo o sebi jedino je lijepa tada kada su roditelji emocionalno i mentalno potpuno stabilni i svjesni svojih riječi i djela. Narušena predodžba/negativna/ koju imamo o sebi nastaje kao rezultat stalnog doživljavanja naše vrijednsti kao male ili umanjene ili nedovoljne.

Svjesnost je najveća kvaliteta roditeljstva i najveći kapital za zdravu psiho-fizičku i duhovnu duševnu strukturu djeteta/buduću ženu ili muškarca. Na odnosu koji on/a imaju prema sebi graditi će sve druge odnose.

Ukoliko trebate raditi na većoj emocionalnoj pismenosti, svjesnosti, relaciji roditelj – dijete javite se za neku od opcija rada samnom.

Natalija Hunjadi