Važnost prihvaćanja svog tijela

Odmah na početku dati ću usporedbu vašeg tijela sa vašim automobilom. Ukoliko se čudite zašto, sada ću objasniti. Kada govorimo o osobnom automobilu shvaćamo njegovu važnost i sasavim prirodno i obavezno vozimo ga na sve servise i održavanja, jer znamo koliko nam je u današnje vrijeme vrijedno prijevozno sredstvo. Ne možemo život zamisliti bez njega.

Jednako tako naše tijelo ima važnost za našu dušu. Da bi naša duša bila na svojoj uskađenoj putanji života, jedan od važnih zadataka je briga o fizičkom tijelu. Fizičko tijelo vozi našu dušu kroz život na Zemlji.

Dobili smo tijelo kakvo smo dobili. Briga o tijelu svodi se velikim dijelom na to kako prihvatiti svoje tijelo takvim kakvo jeste. Mi možemo popravljati svoje tijelo nekim zahvatima ili vježbanjem, ali i u tome je važno prihvaćanje svog tijela kao svetog i jedinog nam danog da bude dom duši. To znači da sve što radimo za tijelo treba biti iz ljubavi prema tijelu odnosno iz ljubavi prema sebi. Ako volimo sebe, kao kompletno biće, tada ne pristupama vježbanju kao siljenju tijela na nešto. Tada ne pristupamo stalno novim korektivnim zahvatima na tijelu kada na kraju dana opet nismo zadovoljni svojim izgledom ili onime što vidimo u ogledalu.

Ono što je za tijelo izuzetno važno jeste kretanje. Tijelo nije primarno stvoreno za dugo sjedenje ili dugo ležanje tijekom dana. Kretanje osigurava protok vitalne energije kroz cjelo tijelo. Ako zbog prirode posla dugo sjedimo ili dugo stojimo na mjestu potrebno je naći nadoknadu za tijelo kroz svjesno kretanje, sa svjesnim disanjem da tijelo povrati svoju vitalnu snagu.

Duša u ovom životu traži pronalazak putanje za radosno spoznavanje sebe i života, a to ne može ako je fizičko tijelo obezvrijeđeno ili zapostavljeno.

Fizičko tijelo traži njegu iznutra i izvana.

Njega tijela izvana provodi se osobnom higijenom, vježbanjem, masažom, hranom koju jedemo, zrakom, Suncem i vodom. Njega se provodi i boravkom u prirodi i radom na zemlji.

Njega tijela iznutra provodi se brigom o svom mentalnom zdravlju, brigom o svojim emocijama, poznavanjem svojih osobnih granica, biranjem ljudi s kojima smo okruženi da bi tijelo i cjelo naše biće bilo dobro.

Njega tijela iznutra provodi se brigom o tome da spoznajem da sam biće duha i duše koji protiču i nastanjuju moje tijelo. Duhovno duševni aspekt nas ljudi bitan je za doživljavanje nas samih kao bića na putu ucjelovljenja ili traženja najzadovoljnije i najispunjenije verzije nas samih.

Njega i briga o svim našim tijelima (emocionalnom, mentalnom, duhovno duševnom) naposljetku utječe na naše fizičko tijelo i sve što smo prošli energetski sa svim tijelima pokazati će se na fizičkom tijelu kao bolesno tijelo ili kao zdravo tijelo.

Vodič za brigu o svim tijelima i naposljetku o fizičkom tijelu jeste ljubav prema sebi.

Ljubav prema sebi je vrlo slojevita kod svakoga od nas i traži posvećeni rad na raslojavanju i prepoznavanju svega što nije ljubav. Pitanje koje može pomoći u ovom osobnom radi jeste “Što na ovo ima za reći ljubav?” Odgovor uvijek dolazi iz srca jer ljubav nikada ne ranjava, ona voli uvijek i besprijekorno ljubavno.

Autor: Natalija Hunjadi, holistički savjetnik, zvuko i energoterapeut